Приказивање постова са ознаком Родитељство-срећа и одговорност. Прикажи све постове
Приказивање постова са ознаком Родитељство-срећа и одговорност. Прикажи све постове

понедељак, 11. јануар 2016.

Поучник за родитеље

Апликација је преузета са сајта lenagold.ru

Живите са дететом, а не за дете. будите лични пример и узор вашем детету. 

Кад приметите проблем код вашег детета запитајте се где сте погрешили.

Комплетна, здрава и хармонична породица-СРЕЋНО ДЕТЕ-РОДИТЕЉИ БЕЗ БРИГА.
                                                                                                  Слободан Малушић

Рука која љуља колевку је рука која светом влада.
                                                            Вилијам Волис

Велика је грешка родитеља што се никад довољно добро не сећају да су и сами били деца.
Жак Д' Лакретел

Пример поправља много боље од прекора.
                                                                Волтер

Паметни родитељи допуштају својој деци да понекад и погреше.
                                                                                                   Ганди

Деца-то су наше сутрашње судије.
                                                     Горки

Најлепши украс у једном дому је дете.
                                                  Артур Шопенхауер

Деца су оно што се од њих начини.
                                      Француска народна пословица

Можете тежити да будете као они, али не покушавајте да их терате да буду као ви.
                                                                                                                                   Џубран

Слика  је преузета са сајта lenagold.ru

уторак, 12. мај 2015.

10 једноставних упутстава за ненасилно васпитавање деце

ТЕЛЕСНО КАЖЊАВАЊЕ ДЕЦЕ ЈЕ ЗАКОНОМ ЗАБРАЊЕНО У 18 ЗЕМАЉА.
Наша деца заслужују исто.
Телесно кажњавање деце је неприхватљиво, нарочито као васпитни метод.
Увек постоји други начин!
1. Будите доследни у сопственом понашању пружајући тако позитиван пример детету.
2. Похвалите и охрабрите позитивно понашање детета-обратите пажњу на добре ствари које дете ради.
3. Покушајте да се ставите у положај детета и прилагодите своја очекивања узрасту и развојним могућностима детета.
4.Пружите прилику детету да искаже своја осећања и размишљања.
5. Дозволите детету да изрази бес, страх, узнемиреност.
6.  Увек пажљиво слушајте дете.
7. пружите и затражите објашњење за одређено понашање детета.
8. Подржите дете да само изналази решења за проблеме.
9. Извините се детету ако сте према њему неправично поступили.
10. Никада не заборавите да дете има своја права, своју личност и достојанство које увек треба поштовати.

Уколико ништа од овог не помогне и бес вас ипак преплави, покушајте следеће:

1. Избројте до 10 пре него што учините било шта због чега ћете касније жалити.
2.Пљесните дланом о длан уместо да ударите дете.
3.Склоните дете на сигурно-замолите га да се удаљи у другу просторију дока вас не прође тренутни порив да га телесно казните.

ПУНО УСПЕХА, СТРПЉЕЊА И ЉУБАВИ У НЕНАСИЛНОМ ВАСПИТАВАЊУ ДЕЦЕ!

Извор: Кампања за законску забрану телесног кажњавања деце.

Фотографија је преузета са нета

недеља, 14. септембар 2014.

Pohvale koje grade samopouzdanje

RODITELJSTVO | SUBOTA 18.02.2012.

Svi volimo da nas neko pohvali, a deca posebno. Imajte u vidu, međutim, da neće svaka pohvala izgraditi samopouzdanje.

Neumerene i pogrešno formulisane pohvale mogu da dovedu do toga da dete očekuje oduševljenje za svaku sitnicu koju uradi što nije dobro za samopouzdanost. Pohvala koja gradi pozitivnu veru u sebe je zaslužena, odnosi se na neku specifičnu akciju i ponavlja se kad je potrebno.

Pomozite detetu da prepozna svoje sposobnosti pomoću mudre pohvale, evo i kako:

Počnite tako što ćete detetu posvetiti pažnju.

Obratite pažnju na poseban talenat, osobinu, veštinu ili ljubav prema nečemu što zaslužuje priznanje. Možda ćete primetiti talenat za umetnost ili neku karakternu crtu koja je vredna hvale.

Zatim, sačekajte momenat u kome taj talenat ili osobina dolaze do izražaja.

Ovo je trenutak u kome možete da odate priznanje detetu za taj talenat ili osobinu. Važno je da vaša poruka detetu bude takva da ono shvati tačno šta želite da pohvalite kod njega, na primer: “Ana ti stvarno imaš osećaj za slikanje jer koristiš predivne boje u svim svojim crtežima.” Dobra je ideja da uvek koristite istu reč da opišete talenat deteta, kao i da budete precizni zbog čega hvalite dete.

Potom, hvalite veštinu ili talenat više puta u narednih nekoliko nedelja.

Na taj način, vaše dete će pre poverovati u poruku koju mu šaljete, prihvatiti je i stvoriti svoje ubeđenje na osnovu nje. Pobrinite se da je svaka pohvala zaslužena. Sačekajte sa nagradama, posebno novčanim – prave reči u pravom trenutku su najbolja nagrada.

Imajte na umu da se navike ponašanja stiču tek nakon otprilike 21 dana ponavljanja.

Što je niži nivo samopouzdanja deteta, to ćete češće morati da ponavljate pohvale. Takođe, možete da fotografišete dete u momentu kada se bavi aktivnošću koju želite da pohvalite i potavite tu fotografiju na neko vidno mesto u kući kao podsetnik dečjeg talenta. Onaj trenutak kada vaše dete verbalizuje svoj talenat i svoju svest o sopstvenoj veštini ili daru je momenat kada je ta osobina definitivno prihvaćena.

Koje pohvale najčešće upućujete svom detetu?
 

Izvor:
 Najbolja mama na svetu
Preuzeto sa Portala B92

Dete nije razmaženo - ima disleksiju


RODITELJSTVO | PETAK 18.10.2013.

| IZVOR: DEJANA MAJSTOROVIĆ / DANAS

Pretpostavka je da pet do deset odsto populacije pati od disleksije i disgrafije, koje predstavljaju poremećaje u čitanju i pisanju i koje se kod dece najčešće manifestuju neobičnim greškama u pisanju, problemima kod prepisivanja sa table, rešavanjem matematičkih zadataka koji uprkos velikom trudu deteta ne donose tačne rezultate.


Dislektična deca imaju probleme s učenjem pesmica na pamet, vezivanjem pertli, organizovanjem vremena. Disleksija nije bolest, razlikuju se oblici i nivoi disleksije, a pravovremeno otkrivanje, podrška okoline i prikladna terapija mogu da je ublaže.
U tome je neophodna pomoć društva, roditelja, škole i stručnjaka, kaže za Danas Gordana Babić Cvetković, predsednica Prvog srpskog društva za disleksiju.
Poznati disleksičari
Albert Ajnštajn, Tomas Alva Edison, Leonardo da Vinči, Pablo Pikaso, Volt Dizni, Agata Kristi, Džon Lenon, kao i dva milijardera iz novije istorije Bil Gejts i Ričard Brenskon, ali brojne druge značajne ličnosti su disleksičari, što samo potvrđuje da su zbog specifičnih poteškoća u čitanju i pisanju naučili da razviju drugačiji stil mišljenja i vizuelizacije, a svojim su se sposobnostima istakli i upisali među velikane.
“Sve zemlje u okruženju su u svojim zakonima jasno precizirale probleme ovih smetnji i njihovo rešavanje, međutim, kod nas disleksija i disgrafija nisu bile prepoznate kao smetnje, sve do pet, šest godina u nazad. Uvođenjem inkluzije smetnje u učenju postale su vidljive, ali i dalje ima nastavnika i profesora koji ne prihvataju da dete ima problem. Čak i kada je su urađeni svi testovi i utvrđeno da je disleksija prisutna, ima onih koji to pobijaju i govore da je dete razmaženo. Ipak, ne nije razmaženo, već ima disleksiju”, objašnjava Babić Cvetković. Naša zemlja ima odlične stručnjake, kaže ona, koji i te kako mogu da pomognu deci da se izbore sa svojim problemima, samo je važno na vreme ih prepoznati.

Disleksija se javlja u najranijem detinjstvu i obično se otkriva u ranom školskom dobu, kada dete počinje da savladava veštine čitanja i pisanja. Disleksična deca su prosečne ili natprosečne inteligencije, izrazito kreativna, s razvijenim posebnim, vizuelnim, stilom mišljenja.
Dečaci podložniji
Mejra Kijac navodi da su prema podacima koje ona poseduje dečaci četiri puta više ugroženiji od devojčica, da na to utiču različiti faktori, pa i genetika. Ona ističe da je broj dece koja imaju disleksiju povećan u odnosu na pre 15 godina kada je bilo registrovano oko tri odsto u odnosu na danas, kada ih ima oko deset odsto.
Prema rečima Mejre Kijac, logopedice, koja se sa problemom disleksije i disgrafije kod dece suočava više od 30 godina, roditelji su ti koji prvi vide da nešto ne štima kod njihove dece, a da dete dobije dijagnozu tek oko trećeg razreda škole.

“Logopedi bi pri upisu u školu trebalo da rade testove koji detektuju probleme usvajanja jezičkih i grafičkih veština, međutim, veliki broj njih prođe bez testa, pa kad se utvrdi da ono nije u stanju da adekvatno prati nastavu, bude kasno. Deca su vrlo osetljiva, posebno na neuspehe, a kada ih svakodnevno doživljavaju uz veliki rad i trud i pritisak roditelja, zatvaraju se u sebe, ne žele da idu u školu i dolazi do različitih psiholoških problema, a onda više nije dovoljan logoped, već se uključuju i druga stručna lica”, kaže Kijaceva.

Ona ističe da je potrebno više edukovati učitelje, nastavnike, kao i pedagoge i psihologe jer se dešava da uopšte nisu upućeni u to šta je disleksija, a učenicima kod kojih je utvrđeno da imaju smetnju omogućiti individualan rad i usmeno odgovaranje.



четвртак, 11. септембар 2014.

Saveti za roditelje i đake prvake

RODITELJSTVO | PONEDELJAK 27.08.2012.

IZVOR: B92
Polazak deteta u školu važan je događaj kako za samog prvaka tako i za celu porodicu. Uz nekoliko saveta stručnjaka prvi septembarski dani za roditelje i đake mogu postati najlepša uspomena.


B92 će narednih dana u rubriciRODITELJSTVO objavljivati tekstove o polasku prvaka u školu. U njima će, kroz razgovor sa stručnim licima, roditeljima biti ponuđen niz praktičnih saveta koje bi trebalo primeniti. Već sutra čitajte šta o polasku u školu ima da kaže logoped Nataša Labović, stručni saradnik udruženja “Roditelj”.
Sasvim nove navike, nova sredina, nove obaveze i nova lica – prvi školski dani donose mnogo novina pa roditelji treba da pomognu deci da se što bolje snađu u novom svetu. Deca se u školi sreću sa novom radnom atmosferom, ali i novim autoritetom koji treba da se poštuje.

Ipak, učitelj Petar Anokić, predsednik UO Saveza učitelja Srbije, tvrdi da nema razloga za brigu i stvaranje problema.

“Ponekad su roditelji više zabrinuti od dece pa svoj strah prenose na njih. Nema potrebe da se bilo ko plaši. Za polazak u školu ne treba posebna priprema”, tvrdi on napominjući da su sve što treba, deca savladala tokom boravka u predškolskim ustanovama.

Jedna od najčešćih greški koju roditelji prave jeste zastrašivanje dece školom, uz pretnje kao što je:“Videćeš ti kada pođeš u školu pa će učiteljica da te…” Ovakve situacije mogu samo izazvati dodatni strah kod dece što nije preporučljivo. Detetu treba objasniti koja ga lepa iskustva i doživljaji čekaju u školi, a nove obaveze prikazati mu na što lepši način kako bi ih sa lakoćom prihvatilo.

Još jedna greška koju roditelji, često nesvesno ponavljaju, jeste poređenje uspeha svoje dece sa ostalim drugarima iz učionice.

Svako dete je ličnost za sebe. Neka deca startuju brzo a neka polako. Međutim, na kraju svi ispolje svoje kapacitete. Zato roditelji moraju da imaju strpljenja ako njihova deca ne napreduju brzinom kojom bi oni bili zadovoljni”, smatra učitelj Anokić.

PREPORUKE:
Razvijati samostalnost učenika kroz radnje kao što su oblačenje i obuvanje, lična higijena, ponašanje na ulici i prelazak preko nje, odnos prema nepoznatim ljudima...
Decu treba od početka uključiti u sportske aktivnosti kao i intezivnije učenje stranog jezika jer je to danas vrlo neophodno.
Roditelji mogu dati doprinos radu odeljenja i škole kroz rad u Savetu roditelja odeljenja, Savetu roditelja škole i Školskom odboru.
Prema njegovim rečima, roditelji takođe moraju biti svesni da oni služe kao uzor detetu pri usvajanju poželjnog ponašanja.“Zato neka ne očekuju kulturno ponašanje dece i urednost ako se oni ne ponašaju kulturno ili ako su neuredni.”

Govoreći o pripremljenosti dece za polazak u školu, Anokić objašnjava da veoma često neka deca pre prvog razreda znaju da čitaju i pišu, ali da to nije znak da ostali roditelji treba da forsiraju svoju decu.

“Ona koja to nisu naučila zato i polaze u školu, da nauče, jer će im njihova zrelost omogučiti da vrlo brzo stignu drugare koji znaju.”

Nova sredina sa novim drugarima može doneti i nove konflikte. Međutim, Anokić navodi da nije potrebno da se roditelji svaki put umešaju u sukobe, jer su dečiji konflikti uglavnom bezazleni.

Konflikte nastale u školi (učionici, hodniku, dvorištu, ulici) treba rešavati u školi. Deca se na jednom odmoru tuku a na sledećem idu zagrljeni u dvorište. Te konflikte treba da rešava učitelj/učiteljica zajedno sa đacima. Tu ne smeju da se mešaju roditelji jer tada oni naprave veće problema”, kaže Anokić.

Ipak, kada su u pitanju ozbiljniji problema, tada se u rešavanju istih uključuju školski pedagog i psiholog, a potrebno je i da roditelji ukažu svom detetu da im je ponašanje neprihvatljivo. Svakako, nije dopustivo da roditelji dolaze u školu i prete učenicima koji su imali sukob sa njihovom decom.


Dobra komunikacija između roditelja i dece vrlo je važna jer je ona preduslov poverenja, zaključuje Anokić. Dete treba da bude voljeno i da mu se to pokazuje - roditelji treba da provode što više vremena sa njima, da razgovaraju, čitaju knjige, bave se sportom, posećuju kulturne ustanove… 

субота, 9. август 2014.

23 saveta oca sinu

RODITELJSTVO | PONEDELJAK 10.09.2012.
IZVOR: B92
Magazin Huffington post objavio je listu saveta koju bi svaki otac uputio svom sinu.

1. Mnogo je teže primiti nego zadati udarac. 

2. Pronađi ljude koji te zasmejavaju i prati ih kao zlatni retriver. Smeh je poput vitamina. Nikada ga nije previše.

3. Muškarac koji voli da se grli oseća se komforno u svojoj koži.

4. Čitaj poeziju

5. Nema ničeg lošeg u gledanju porno filmova, ali seks sa osobom do koje ti je stalo je hiljadu puta bolji.

6. Ako ti se plače, bilo iz radosti ili tuge, samo napred. Ako nikada ne izbaciš te suze ostaće zauvek u tebi sa svim problemima koji su ih izazvali.

7. Slobodno pojačaj muziku kada sređuješ kuću, pokušaj da pronađeš radost čak i u stvarima koje ne voliš toliko.

8. Duboko se zagledaj u oči osobe u koju se zaljubljuješ kako bi video deo njene duše.

9. Svake godine gledaj da dobar deo vremena provodiš sa osobama koje su manje srećne nego ti.

10. Nikada nemoj lagati kada je nešto bitno u pitanju. Jedna laž za sobom će povući mnoge druge.

11. Pronađi posao koji te čini srećnim. Ukoliko ti on omogući i da možeš da promeniš nešto u svetu, tim bolje.

12. Ako budeš imao priliku da proputuješ svet – ugrabi je. Naučićeš više od ljudi koji su različiti nego od onih koje su iste kao ti.

13. Ponekad je bolje ništa ne raditi nego raditi pogrešnu stvar. Ali pravićeš greške, mnogo njih. Pravo pitanje je: „Šta ćeš iz njih naučiti“.

14. Nemoj žuriti sa brakom zato što je razvod užasna stvar. Dobar brak može početi i sa dvadeset i sa pedeset godina.

15. Novac i moć izgledaju dobro, ali nikada te neče ispuniti kao što to može porodica.

16. Ukoliko voliš muškarce, boriću se za to da imaš ista prava kao i svi ostali u svakom pogledu.

17. Pronađi način da pokrećeš telo na način na koji to tebi odgovara. Ne moraš da budeš sportista da bi bio muškarac, ali tvoje telo je tvoj hram i moraš da se brineš o njemu.

18. Alkohol je zabavno ako ne preteruješ. Ukoliko vidiš da ti postaje loše, nikada se nemoj libiti da tražiš pomoć.

19. Budi uvek izrazito iskren, to ćeti pomoći u životu pošto se mnogi plaše da kažu šta misle, bez obzira na nagradu ili posledicu.

20. Uvek partnerki daj rođendansi poklon u krevetu.

21. Pronađi veru koju možeš da nosiš kao kaput koji ćete uvek grejati bez obzira na vreme.

Bog je tu da ti da mir. Nemoj se stideti sebe.

22. Živi život strastveno. Sanjaj velike snove. Nikad ne posustaj.

23. I zapamti, volim te bez obzira na sve. Ne možeš da me izgubiš i uvek ću biti uz tebe.
 

10 stvari za kojima žale roditelji


RODITELJSTVO | NEDELJA 16.09.2012.
IZVOR: DNEVNIK.HR
Kada govore za čim žale u vreme ranih godina svoje dece, roditelji najviše kažu da im je žao što su previše vremena provodili na poslu umesto s decom.
 U studiji sprovedenoj na 2.000 roditelja otkriveno je da njih više od tri četvrtine ima najmanje jednu stvar za kojom žali tokom ranih godina svoje dece. Dve trećine roditelja priznaje da bi drugačije uradili pojedine stvari da mogu da vrate vreme, objavio je Daily Mail. 

Gotovo šest od deset roditelja koji imaju više od jednog deteta reklo je da su promenili pristup s drugim detetom kako bi se pobrinuli da ponovo ne zažale.

“Provodite više vremena s decom”, savet je koji je prijateljima, budućim roditeljima dalo više od četvrtine roditelja.

Sedam od deset roditelja imaju osećaj da su svoju decu shvatali 'zdravo za gotovo'. Više od dve trećine reklo je kako su često zaboravljali da njihova deca neće večno biti mala.

Osim što smatraju da su previše radili, među pet najvećih stvari za kojima roditelji žale uključuju preveliku brigu oko nevažnih događaja, nisu se više igrali s decom, nisu išli na dovoljno odmora i nisu dovoljno fotografisali brojne događaje u životu deteta.

Više od polovine ispitanika žali se da nisu kvalitetno provodili vreme s decom kad su bila mlađa.

“Mnoge majke i očevi žele da mogu da provode više vremena sa svojom decom, ali s obzirom na pritisak svakodnevnog života te mogućnosti su ponekad izgubljene”, rekla je Louren Revel iz jedne kompanije koja proizvodi dečju opremu.

Top 10 stvari za kojima žale roditelji:

1. Provođenje previše vremena na poslu

2. Prevelika briga oko malih stvari koje nisu bile važne

3. Premalo su se igrali s decom

4. Išli su na premalo odmora

5. Nisu dovoljno fotografisali svoju decu

6. Premalo vremena provedenog s decom

7. Ne snimanje dovoljno važnih događaja u životima svoje dece

8. Nisu decu dovoljno vodili u zabavne parkove

9. Nisu decu dovoljno ohrabrivali da imaju hobije

10. Nisu imali zajednički hobi s detetom


Savremenu decu niko ne vaspitava?


Liberalni roditelji opsednuti time da “deca moraju da se izraze” uništavaju kod njih dobre manire, tvrde bake.
 Pad popularnosti finog ponašanja dece poput sedenja tokom jela, pristojnih reči poput “Izvinite” i “hvala” delo je lenjih roditelja, pokazalo je istraživanje koje je obuvatilo njihove bake. 
Takođe, roditelji su krivi što deca neće da sede mirno u školi i s poštovanjem stajanjem pozdrave učiteljicu.
Bake veruju da se dobrim manirima deca mogu naučiti samo primerom, što roditelji 21. veka ne mogu da pruže.
Studija u kojoj je učestvovalo 100 baka i deka na sajtu Grannynet otkrila je da samo 54 odsto dece sada sedi tokom ručka za stolom sa svojim roditeljima.
Čak 92 odsto baka je u detinjstvu tokom obroka sedelo za stolom, a 87 odsto je tako odgajalo i svoju decu.
Loše navike tokom zajedničkog ručka ili večere naročito su iritirale ispitanice. Ipak, primetile su da deca više ne gledaju u oči starije sagovornike (48 %) i ne kažu “izvinjavam se” kad nekog prekinu (37 %).
Mnoge od baka se slažu da dobrim manirima decu treba da uče roditelji, a za njihovo odsustvo krive suviše liberalan stav savremenih majki i očeva.
“Ono što smo otkrili je da je došlo do velike promene u tome šta deci znači lepo ponašanje u odnosu na to kako su se prema njemu odnosili njihovi roditelji, bake i deke”, kaže osnivač Grannynet-a Veriti Gil.
“Citiraću jednu od naših mudrih baka: ‘Kada ne bi bilo pravila, ne bi postojalo ništa što deca mogu da krše, nikakav rizik koji će da preuzmu, nikakvih ožiljaka da ukažu na greške. Pravila vam dozvoljavaju punu slobodu”.

Članak je preuzet sa portala b92.rs

Brižni očevi - stabilniji sinovi

RODITELJSTVO | PETAK 8.02.2013.

IZVOR: TANJUG
Muškarci koje je odgajao brižan otac emocionalno su stabilniji i lakše se nose sa svakodnevnim stresom nego oni koji su imali nezainteresovanog oca, tvrde psiholozi.
 Studija fakulteta Fulerton u Kaliforniji pokazala je da očevi igraju vrlo bitnu ulogu u psihičkom zdravlju svoje dece čak i kada ona odrastu. 

Anketirano je preko 900 osoba starih izmedju 25 i 74 godine, a stručnjaci su se koncentrisali na njihov psihološki i emocionalni distres (jesu li depresivni, nervozni...) i moguće stresne situacije kroz koje su prošli tog dana. Te su situacije definisane kao svadje, neslaganje, napetost na poslu ili kod kuće, diskriminacija...

Ispitanici su odgovarali na pitanja o kvalitetu odnosa s majkom i ocem u detinjstvu - na primer, morali su oceniti koliko im je pažnje i vremena poklanjala majka, a koliko otac.

Uglavnom je odnos ispitanika bio bolji s majkom, posebno kod sinova, nego s ocem.

Muškarci koji su imali vrlo dobar odnos s majkom imali su 3 odsto manju pojavu psihološkog distresa u odnosu na osobe čiji odnos s majkom nije bio dobar.

Međutim, muškarci koji su se više slagali s ocem u detinjstvu, danas su u manjoj meri skloni emocionalnom reagovanju kada su u pitanju stresne situacije, što se ne može reći za žene.

Ako su ispitanici rekli kako su imali loš odnos s oba roditelja, prijavili su veći broj stresnih incidenata za vreme osmodnevne studije u odnosu na osobe čiji je odnos s roditeljima bio pozitivan.


Da li podjednako volite svoju decu?

RODITELJSTVO | UTORAK 12.02.2013.

Roditelji to teško priznaju, ali obično favorizuju jedno od svoje dece. Sada istraživači kažu da ovakva postavka stvari može narušiti celu porodicu.
 Nova studija pokazuje da što se stil vaspitavanja dece iz iste kuće više razlikuje, to će biti negativniji uticaj na mentalno zdravlje svih članova porodice. 

“Ovo je iznenađujuće otkriće”, kaže Dženi Dženkins, profesor primenjene psihologije i ljudskog razvoja na Univerzitetu u Torontu i vođa ove studije.

“Očekivali smo da takozvano diferencijalno roditeljstvo utiče samo na dinamiku između roditelja i dece. Međutim, pokazalo se da utiče na celu porodicu”.

“Diferencijalno roditeljstvo” predstavlja favorizovanje jednog deteta u odnosu na drugo.

Studija objavljena u žurnalu “Razvoj deteta” trajala je četiri godine tokom kojih je praćeno 400 kanadskih porodica kroz direktnu opservaciju i upitnike.

Dženkins i njene kolege otkrili su da su deca roditelja koja nisu svoju decu tretirali jednako imala više problema sa pažnjom i društvenim odnosima koji su trajali i u odraslom dobu.

Istraživači su otkrili da je diferecijalno roditeljstvo povezano sa još nekim faktorima kao što su siromaštvo, mentalne bolesti i istorija zlostavljanja u porodici.

Ukratko, majke koje su bile pod dužim emocionalnim i finansijskim stresom ređe su bile fer prema svoj svojoj deci.
Članak je preuzet sa portala B92.rs

Zašto je loše svađati se pred decom

RODITELJSTVO | SREDA 27.03.2013.

Roditelji koji se svađaju u blizini svoje dece mogu prouzrokovati mnoštvo zdravstvenih problema svojim potomcima, pokazuje nova studije Univerziteta u Oregonu.

Tokom svog ispitivanja tim naučnika sa Univerziteta u Oregonu radio je sa dvanaestoro dece starosti od šest do dvanaest meseci. Oni su posmatrani čak i tokom sna ne bi li bile uočene njihove nesvesne reakcije na svađe roditelja u okolini, prenosi "Dejli telegraf". 

Ispostavilo se da deca iz domova u kojima se roditelji češće svađaju i galame u kasnijim godinama pate od problema sa stresom koji kasnije izazivaju mnoštvo daljih zdravstvenih problema.

Takva deca u starijem uzrastu češće su imala problema sa anksioznošću jer nisu umeli da se suoče sa svojim emocijama.

Naučnici upozoravaju da je razvijanje bebinog mozga pod spoljašnjim uticajima prirodni proces, ali da bi bilo preporučljivo da se izbegavaju stresne situacije kao što je svađa roditelja koja je označena kao jedna od najstresnijih situacija za bebe.
Članak je preuzet sa portala B92.rs

Kako pomoći deci da prežive razvod?

IZVOR: KLIX.BA
Razvod je najteže iskustvo kroz koje prolaze parovi. Taj korak je još teži ako imate decu.

Osim tuge, žalosti i negativnih emocija, tu je i briga kako će deca proživjeti taj period. Psiholozi nude četiri saveta kako olakšati sebi, ali i deci, da što lakše prođete kroz taj turbulentni period. 

1. Ne okrivljujte

"Često se jedna strana oseća krivom ili krivi drugu osobu za razvod. Ali, kada ste već došli do faze razvoda nebitno je ko je kriv. Ljudi provedu više vremena kriveći bivše partnere i trošeći energiju na to, umesto da brinu za dobrobit svoje dece. U većini slučajeva, pokušavaju da sačuvaju svoj ugled kod prijatelja i porodice", kaže psiholog Pene Petreli.

Partneri često izgube perspektivu o tome šta je bitno tokom kritikovanja, ali iako mislite da vas vaša deca ne čuju ili ne vide dok se svađate, ona su svesna cele situacije i osećaja svojih roditelja.

"Možda ćete se kratko osećati dobro dok blatite bivšeg partnera pred decom i želećete da ih pridobijete. Ali razmislite dobro, jer to nije pošteno prema njima, samo ćete ih dodatno zbuniti", rekla je Petreli.

2. Starateljstvo nije bitka koju treba dobiti

"Roditelji koji se razvode moraju biti svesni da nisu u pitanju samo oni, centar dešavanja treba da budu deca. Ukoliko se unervozite ili naljutite na bivšeg partnera zbog toga što je drugačije organizovao planove sa decom zapitajte se da li se ljutite zbog dece ili zbog toga što je u pitanju bivši partner?", ističe Pene.

Dodaje kako je veoma bitno da se roditelji ne svađaju pred decom i ne omalovažavaju jedno drugo, jer to može imati negativan uticaj na emotivni razvoj dece u budućnosti.

3. Priznajte promenu

Roditeljstvo je vrlo različito kada partneri žive u različitim domovima. Često se dešava da jedan od partnera bude nezadovoljan time šta deca rade, jedu ili gledaju kod drugog partnera.

"Umesto da utičete na to kako će vaše dete provesti vreme sa bivšim pokušajte da naučite da se odreknete kontrole kada je u pitanju drugi partner, osim ako je život vašeg deteta u opasnosti. Treba da prihvatite da su različita pravila za dete kada je kod partnera deo razvoda", kaže psiholog.

4. Budite otvorenog uma

Razvedene osobe često postaju frustrirane i ljute kada bivši partner započne novu vezu i izloži dete novoj osobi u životu. To je jedan od najvećih izazova s kojim se morate suočiti nakon razvoda.

"Teško je videti nekoga sa osobom s kojom ste nekada bili u braku, a pogotovo kada ta osoba provodi vreme sa vašim detetom. To je uloga koja je bila vaša i sasvim je normalno da se osećate kao da ste zamenjeni", kaže psiholog.

Pene savetuje da budete iskreni prema bivšem partneru i kažete jedno drugom ako ste u novoj vezi i imate nameru da novog partnera upoznate sa decom. Bitno je da ne govorite ružno o novoj osobi pred decom, jer ona moraju da formiraju svoje m

Značaj fizičke aktivnosti u detinjstvu

RODITELJSTVO | SREDA 29.05.2013.

IZVOR: WWW.MEDICALNEWSTODAY.COM
Istraživači su ustanovili da je učešće u fizičkoj aktivnosti barem umerenog intenziteta važnije za kardiometaboličko zdravlje u detinjstvu nego ukupno sedentarno vreme.



Međutim, pri proceni rizika od kardiovaskularnih bolesti, vreme provedeno ispred ekrana ima negativniji uticaj od ukupnog sedentarnog vremena.

Kao članovi tima pod nazivom TEAM PRODIGY, međuuniverzitetskog istraživačkog tima koji čine istraživači sa Univerziteta u Otavi, Univerziteta u Montrealu, Mekgil univerziteta i Laval univerziteta, istraživači iz Istraživačkog instituta Dečje bolnice u istočnom Ontariju rešili su da ispitaju kako vreme provedeno u umerenoj do intenzivnoj fizičkoj aktivnosti i sedentarno vreme utiču na rizik od kardiovaskularnih bolesti kod dece. Kompletan članak će biti objavljen u najnovijem broju časopisa Applied Physiology, Nutrition, and Metabolism.

,,Iako rezultati studije pokazuju da je kod dece vreme provedeno u umerenoj do intenzivnoj fizičkoj aktivnosti važnije od vremena provedenog u sedentarnim aktivnostima kad je u pitanju kardiometaboličko zdravlje, i veće učešće dece u fizičkoj aktivnosti I kraće vreme ispred ekrana su važni ciljevi javnog zdravlja koje treba ostvariti’’, kaže glavni autor dr Žan-Filip Šapo iz Istraživačkog instituta Dečje bolnice u istočnom Ontariju i gostujući profesor Univerziteta u Otavi.

Studija je obuhvatila preko 500 dece između 8 i 10. godina, kod kojih su mereni obim struka, sistolički i dijastolički krvni pritisak, trigliceridi, lipoproteinski holestrol visoke gustine i koncentracija glukoze.

Viši nivo umerene do intenzivne fizičke aktivnosti povezan je sa manjim obimom struka, trigliceridima i dijastoličnim krvnim pritiskom i višim HDL holesterolom, bez obzira na sedentarno vreme. Suprotno tome, sedentarno vreme je povezano sa višim dijastoličnim krvnim pritiskom, ali nakon korekcije umerene do fizičke aktivnosti ta veza više nije bila statistički značajna. Vreme ispred ekrana je povezano sa većim obimom struka i nižim HDL holesterolom, bez obzira na fizičku aktivnost.

,,Mi sada nudimo empirijske dokaze da je fizička aktivnost tokom dana verovatno važnija za smanjenje rizika od kardiovaskularnih bolesti kod dece nego organičenje vremena u sedentarnim aktivnostima’’, zaključuje dr Šapo.

Dobri roditelji: 10 najčešćih mitova

IZVOR: VIJESTI.ME

Često se kaže da je roditeljstvo najteži i najzahtevniji posao na svetu. A biti dobar roditelj još je teži zadatak. Nasuprot uverenjima mnogih, ne postoje savršeni roditelji, niti majka i otac znaju baš sve odgovore.

Moguće je biti sasvim dobar roditelj i pružiti detetu najlepše detinjstvo, čak i ako se ponekad mama i tata posvađaju pred decom ili ako ih ponekad podmite slatkišem kako bi ih smirili.

Donosimo vam 10 uobičajenih mitova vezanih uz pojam dobar roditelj.

1. Moraju imati odgovore na sve

Niko nema odgovore za baš sve probleme, pa tako ni roditelji. Ako se u nečemu ne snalazite i tražite savete ili pomoć od vaših roditelja, drugih članova porodice ili profesionalaca, to vas ne čini lošim ili nesposobnim roditeljem.

2. Deca su im uvek važnija

Deca bi trebalo da budu roditelju na prvom mestu, ali to ne znači da roditelj ne postoji više kao samostalna osoba. Kako biste bili dobar roditelj i usrećili svoje dete, najpre morate sami sebe da usrećite. Važno je pronaći vremena za sebe i partnera, za svoje hobije i posvetiti se svojim željama i potrebama.

3. Nikad se ne svađaju pred decom

Deci je važno da u porodici osete sigurnost, a neprestane svađe sa partnerom poljuljaće taj osećaj. Ali to ne znači da je zabranjeno ponekad da se posvađate pred njima. Ako zrelo koristite argumente i poštujete partnera, bez vređanja i ružnih reči, deci ćete usaditi sposobnost komunikacije i uviđanje važnosti kompromisa.

4. Ne koriste podmićivanje

Podmićivanje deteta darovima, slatkišima i obećanjima, uglavnom je na lošem glasu. Ali ponekad je neizbežno, a delotvorno. Na primer, ako nikako ne možete da smirite svoje dete na svečanosti poput venčanja, možete mu obećati igračku koju priželjkuje. Ali pazite da mu ne usadite poruku da u životu u svemu gleda samo svoju korist.

5. Više nemaju seksualni život

Nakon rođenja deteta u životu para dolazi do mnogih promena, pa tako i u dosadašnjem seksualnom životu. Nekoliko meseci nakon dolaska bebe u dom, zbog hormonalnih promena, stalnog umora i stresa, normalno je da je smanjena seksualna želja, ali to ne znači da je tom delu života zauvek kraj. Važno je negovati međusobnu ljubav, ne stavljati pritisak na sebe i dopustiti intimnosti da se polagano vrati u život.

6. Svako dete tretiraju isto

Braća i sestre često se žale svojim roditeljima zbog nepoštenih odluka. Iako volite i cenite svako dete na isti način, normalno je da se ne odnosite prema njima isto, posebno ako svako dete zahteva poseban tretman. Starijem detetu možete dati zaduženja i obaveze koje mlađe dete još ne može izvršavati, koliko god se njima to činilo nepoštenim.

Čak se i prema jednojajčanim blizancima treba odnositi drugačije, jer svako dete ima drugačiju ličnost, a time i drugačije potrebe.

7. Nikad ne gube strpljenje

Jedan od najvećih mitova upravo je taj da dobar roditelj nikada ne gubi strpljenje i ne pokazuje ljutnju i bes pred drugima. Možda ste bili smirene i suzdržane osobe koje nikada niko ne može izbaciti iz takta, ali to se promeni kada postanete roditelji. Tada je normalno ponekad izgubiti strpljenje i prepustiti se negativnim emocijama.

8. Ne naređuju

Većina ljudi, pre nego što postanu roditelji, ne žele da budu strogi i da zvuče možda baš poput svojih roditelja. Ali ako ne znate kako da završite svađu ili raspravu s detetom, nije zabranjeno s vremena na vreme reći "zato što ja tako kažem" i to vas ne čini lošim roditeljem.

9. Znaju da kontrolišu decu

Roditelji su odgovorni za svoju decu i njihovo ponašanje, moraju da ih nauče kako da se pristojno ponašaju i disciplinuju ih, ali to ne znači da mogu i da znaju da kontrolišu svaki njihov korak. Dobar roditelj mora da dopusti detetu da ono samo donosi neke odluke i ako napravi nešto pogrešno, da nauči da prihvati odgovornost za svoja dela.

10. Svakodnevni stres je normalan

Roditeljstvo donosi novi stres u život i svaka porodica proživljava svađe i teške trenutke, ali zadatak roditelja je da smanje nivo stresa, a ne da ga povećaju. Kako biste olakšali svoju porodičnu svakodnevicu, budite mirni, ne vičite i razgovarajte o problemima, umesto da ih ignorišete i gomilate.


Čemu "služe" prezahtevni roditelji?

RODITELJSTVO | PETAK 21.06.2013.

Roditelji koji svoju decu primoravaju na beskrajne časove tenisa, klavira, baleta... zapravo pokušavaju da nadomeste svoje propale snove, potvrdili su naučnici.
 Međutim, ne koriste svi roditelju svoju decu kako bi se rešili osećaja "žaljenja i razočarenja". Što više otac ili majka u svom detetu vide sebe, to će više pokušavati kroz njega da prožive svoje neispunjene ambicije, otkrivaju naučnici. 

"Neki roditelji svoju decu vide kao "produženje" samih sebe, a ne kao osobe sa sopstvenim snovima i nadama. Takvi roditelji će najvjerovatnije od svoje dece želeti da ispune snove koje oni sami nisu mogli", izjavio je Bred Bušman, koautor studije i profesor psihologije na Univerzitetu u Ohaju.
Otkrića objašnjavaju mnoge postupke prezahtevnih roditelja koji svoju decu primoravaju da slede njihove snove.

Takvim roditeljima je uživanje i smisao roditeljstva ostvarivanje vlastitih ambicija kroz decu. Kroz dečije uspehe, roditeljska osećanja žaljenja i razočarenja zbog propuštenih prilika mogu polako da nestanu i naprave mesta za ponos i ispunjenost.

Sa druge strane deca prezahtevnih roditelja češće razvijaju agresiju kao "oblik komunikacije" a ni depresija im nije strana.

Teoriju potvrđuje slučaj čuvenog tenisera Andija Marija, čija je teniska karijera rezultat ambicija njegove majke Džudi, koja je i sama bila profesionalna teniserka.
Članak je preuzet sa portala B92.rs

Najčešće greške razvedenih roditelja

RODITELJSTVO | SUBOTA 27.07.2013.

| J. J.
Razvod je vrlo neprijatan i turbulentan period, porodica se rastura, menjaju okolnosti i ustaljeni ritam života, a najteže ga podnose predškolci i tinejdžeri, tvrde stručnjaci.
 Kako je ponekad vrlo teško rastati se u miru, mnogi roditelji su skloni da preko dece "prebijaju" račune sa bivšim partnerom ili mu se tako svete. 
Psiholozi savetuju da uvek pokušate da sa bivšim mužem ili ženom ostanete u dobrim odnosima, jer će deca tako najmanje patiti i razviti se u stabilnu ličnost. Istraživanja pokazuju da, bez obzira na kulturološke i socijalne razlike, razvedeni roditelji prave jako slične greške, pa su napravili popis onih najčešćih, koje bi trebalo da izbegavate. Postoje brojni načini pomoću kojih deci možete olakšati razvod, dok greške mogu da ostave neizbrisiv trag koji će ih pratiti tokom celog života.

* Prva i najčešća greška je da ne dozvoljavate detetu da viđa roditelja koji se odselio zato što ste ljuti na njega. Dete će patiti, a može da stvori i odbojnost prema roditelju sa kim je ostao. Vi ne morate da se družite sa bivšim, ali iskoristite svaku priliku da vaše zajedničko dete to čini.

* Greška je i kada komunicirate sa partnerom preko deteta, odnosno kada insistirate da ono bude "glasnik". Ukoliko niste u stanju da civilizovano pričate sa bivšim partnerom, bolje je da sačekate da prođe neko vreme, nego da šaljete "otrovne strelice" preko deteta. To je veliki emocionalni stres za dete, terate ga da bira "stranu", stvarate mu konfuziju u glavi i emocijama. Na kraju se najčešće dogodi da dete sebe okrivi za razvod. Koliko god da je teško, potrudite se da bar pred detetom civilizovano pričate, dogovarajte se oko vaspitanja i nikada pred njim ne raspravljajte o problemima iz prošlosti.

I* Nemojte pokušavati da upropastite njegovu sliku o majci ili ocu. Dete ne može da deli ljubav i kako god da porodica izgleda, ko god da je otišao ili je kriv za raspad braka, ono voli i majku i oca. To što vas je, na primer, suprug prevario sa drugom ženom, ne znači da će mu dete to zamerati, niti da će ga osuđivati. U vaspitanju morate i dalje biti porodica. Detetu nikada nemojte nametati vaše mišljenje, a loše priče o drugom roditelju samo će mu naškoditi, jer neće umeti da se izbori sa novim emocijama i okolnostima. 

* Ne opterećujte dete svojim problemima. Potrebna im je rutina, a adolescentima osećaj kontrole i sigurnosti. U njihovim očima morate i dalje biti autoritet i snaga. Što pre posle razvoda pokušajte da život vratite "u normalu", nastavite sa dnevnim rutinama. Dete ne može biti ni vaš savetodavac, niti osoba koja vas teši. Bez obzira na to koliko loše se osećate, potrudite se da što češće atmosfera u domu bude uobičajena. Ne opterećujte ga brigama i nedoumicama koje imate.

* Nemojte nagovarati dete da ispituje i špijunira supružnika koji se odselio. Ne ispitujte ga kada se vrati, ne govorite mu šta treba tamo da priča i kako da reaguje.

Što "normalnije" izgleda život posle razvoda i što su odnosi mame i tate bolji, dete će lakše proći kroz taj neprijatan period.

Izvor: Novosti.rs
Foto: David Castillo Dominici / FreeDigitalPhotos.net


Da dete bude zdravo i u školskoj klupi

 

Nos koji curi, upaljeno grlo i kašalj simptomi su prehlade zbog koje će dete možda morati izostati iz škole nekoliko dana.

 Mnoštvo dece prehladi se upravo početkom ili sredinom septembra. To je razumljivo jer se s letnih praznika vraćaju u školske klupe i u dodiru su s velikim brojem školskih drugara. 
Detetu je potrebno dati više tečnosti i lekove za bolno grlo ili snižavanje temperature, ako je povišena. Najbolja je prevencija često pranje ruku jer smanjuje mogućnost prenosa prehlade. Dete se može zaraziti i bakterijskom infekcijom kože ili streptodermijom. 
Simptomi su osip na koži, posebno oko lica, koji izgleda poput vlažnih krastica. Područje oko krastice obično je zahvaćeno crvenilom. 
Kako se streptodermija ne bi prenosila, preporučuje se da dete ima odvojene peškire, a da zdravi ne diraju područja kože zahvaćene krastama. 
Lekar može propisati recept za kremu koja će dezinfikovati kožu. 
Još jedna od bolesti koja napada decu školske uzrasti je takozvana peta bolest. Njen najočigledniji simptom su crvene mrlje na obrazima, a uz to detetu može curiti nos, može imati povišenu temperaturu ili glavobolju. 
Bolest je obično blaga te se ne propisuju lekovi, osim u slučaju povišene temperature kada je potrebno dati lek za snižavanje. 
Dete se može zaraziti i crevnom virozom. Simptomi viroze su vrlo neprijatni - proliv, povraćanje i grčevi u stomaku koji traju nekoliko dana. 
Detetu je potrebno dati više tečnosti, jer kod većine probavnih bolesti upravo je dehidracija najopasnija. Crevna viroza se može brzo proširiti celim razredom, a dete će se potpuno oporaviti nekoliko dana nakon zaraze.
Vaši u kosi problem su cele porodice

Kako prepoznati: Najočigledniji znak da dete ima vaši je svrab glave. Kako biste proverili da li je reč o ovim parazitima, potrebno je detaljno pregledati kosu i kožu glave, a ako je zaista reč o vašima, videćete gnjide koje čvrsto prijanjaju za vlasi i po tome razlikuju od, na primer, peruti. 

Savet: Na tržištu postoje mnogi preparati za borbu protiv vaši, a jedan od najčešće korišćenih je specijalizovani šampon. Pošto se vaši lako mogu preneti i na ostale članove porodice, potrebno je preduzeti i mere predostrožnosti - šamponom oprati vlasišta svih članova porodice i oprati svu posteljinu, peškire, kape i odeću koja se navlači preko glave. 

Takođe je potrebno usisati sve podove i oprati nameštaj. Osim toga, ako primetite vaši kod deteta, odmah obavestite školu ili vrtić kako bi drugi roditelji proverili ima li ih i njihovo dete.

Lekom protiv dečje gliste
Najčešći parazit kod dece je dečja glista. Simptom zaraze je svrb oko anusa, zbog čega se dete stalno češe. Gliste su vidljive golim okom, a izgledaju poput belih vlasi koje se mrdaju. Lako je rešiti ih se - jednom dozom leka poput mebendazola.

Uz šljokice će dete naučiti važnost pranja

Naročito u sezoni gripa “naoružajte” dete antiseptičkim maramicama. Kako biste ga podstakli da što češće pere ruke, pranje pokušajte učiniti što zabavnijim. Na primer, pokažite mu kako se bakterije zadržavaju lepljivim šljokicama. 

Pospite ih po rukama, a on mora prati ruke dok ih ne skine.
Članak je preuzet sa portala B92.rs

"Priznajte detetu da je gojazno


| DAILY MAIL
Sve više mališana školskog uzrasta je gojazno. Ipak, njihovi roditelji tvrde da njihova deca jedu “zdravo” i da koji kilogram više “nije problem”.
Reč je o klasičnom roditeljskom poricanju, tvrde stručnjaci. Problem je u tome što se više niko ne usuđuje da kaže reč “debeo” – ni roditelji, ni lekari, ni učitelji. 
U Srbiji je gojazno 15 odsto školaraca, što je istini za volju ipak daleko manje nego u ostalim evropskim zemljama.
Poređenja radi, u Velikoj Britaniji trećina dece pati od ovog problema, a u nekim gradovima čak polovina.
Prikrivanjem problema eufemizmima, deca se zavaravaju, kažu stručnjaci.
Potrebno je da roditelji budu hrabri i priznaju sebi i svojoj deci da su gojazna.

U suprotnom, gojazno dete će prerasti u gojaznog pubertetliju, a zatim gojaznu odraslu osobu i neće smatrati da mu je roditelj učinio uslugu time što ga je tešio da ima “krupne kosti”.
Alan Džekson, vodeći lekar i istraživač Centra za kontrolu težine u Velikoj Britaniji, kaže da u slučaju da im roditelji na vreme dovedu dete, uspešnost izlečenja 90 odsto.
“Kolektivno poricanje dovodi do toga da svega 20 roditelja, posle svih naših apela, dovede decu na program. Oko deset će me pozvati i reći: ‘Kako se usuđuješ da moje dete nazoveš debelim?’ Čemu tako neprijateljski stav, prema nečemu što će pomoći njihovoj porodici i promeniti život na bolje njihovom detetu? To je nešto što nikad neću razumeti”, kaže on.
“Neki ljudi smatraju da je epidemija dečje gojaznosti posledica nedostatka moderne discipline. Moderni roditelji udovoljavaju deci i daju im slatkiše i brzu hranu. Ljudi moje generacije (pedeset i neka) pamte da ako smo kao deca odbijali zdravu hranu, alternative nije bilo i morali smo da idemo u krevet gladni”. 
Danas je ponuda nezdrave hrane koja se deci dopada ogromna i roditelji linijom manjeg otpora, im je daju i teše se da dete “barem nešto jede”.
Ono, međutim, nema gde da potroši toliku unetu energiju. Zato učenje dece zdravim navikama u ishrani je jedan od najvažnijih zadataka roditelja.
Ma koliko dete bilo “probirljivo”, ne smete posustati i dozvoliti mu da glad utoli šećerom, kaže Džekson.
“Kada je reč o starijoj deci, većina ljudi je iznenađena kada čuje da je sasvim normalno da se šestogodišnjaku vide rebra kada podigne ruke u vazduh. Kada vidimo gojaznu decu ovih godina, uvek saznamo više od njih, nego od njihovih roditelja. Kada pitate majku ili oca zašto im je dete gojazno, oni će okriviti sve druge, osim sebe samih”, dodaje on.
“Kada bi roditelji videli s kakvim stresom i gubitkom samopouzdanja se suočavaju gojazna deca, kada postanu gojazni tinejdžeri, mislim da bi sve činili drugačije. Ne plašite se ‘debljine’, suočite se s njom”.
Преузето са портала B92.rs