Ima ljudi
na kojima srebro nikada ne tamni.
Ima ljudi
na kojima zlato toplije sjaji.
Ima ljudi
koji znaju odgovore na sva vaša pitanja,
kako god
teška ona bila.
Njih
možete pitati zašto je nebo plavo i zašto drveće
uvis
raste želeći dosegnuti sunce, kamo putuju rijeke,
ko je nas
obojio i odakle cvijeću ime… njih možete
pitati
gdje to sunce spava i gdje se kriju drevni
gradovi,
zašto ne možete razdvojiti mlijeko i čaj da
opet budu
kao prije nego što ste ih pomiješali, ne želeći
piti ni
jedno ni drugo već nešto treće… njih možete pitati
zašto
rastemo, zašto učimo, zašto se ponekad osjećamo
tako
svadljivima ili tužnima…
Zašto
sanjamo?
Ko je
stvorio oblake i zvijezde, slova i brojeve, planine i mora?
Zašto
ljudi stvaraju pa ruše?
Pa opet
grade ispočetka?
Ne
vjerujete?
A
osjećate li se vi katkada, dok ste u blizini nekih ljudi ugodno,
pametno,
duhovito, plemenito, puni vrlina? Izazivaju li, možda, neki
drugi
ljudi u vama čudne osjećaje nelagode, htjeli biste se udaljiti,
pobjeći
od njih, ili se samo svađati s njima jer vas ljute, a vi i ne
znate
zašto?
Da, to je
istina.
Ima ljudi
koji izazivaju i potiču ono najbolje u nama i drugim ljudima,
samo…ti
se ljudi ne mogu otkriti na prvi pogled. Oni ne vole nositi
zlato ni
srebro (a po njihovu bismo ih sjaju možda prepoznali),
jednostavno,
ni po čemu se ne ističu od ostalih ljudi.. a ipak, čine
nam život
ljepšim, svjetlijim, ispunjenijim, svrhovitijim, plemenitijim.
Katkad ih
možemo prepoznati po smijehu onih oko njih, ljudi ili djece,
po vedrim
licima kojima su okruženi, po sretnim pričama ili pjesmama,
ili po
muzici kojoj uče djecu. U njihovoj blizini nema mržnje, ljutnje ili
ružnih
riječi. Okruženi su dobrotom, a takvih ljudi ima u svakom gradu.
Oni nas
uče kako živjeti, kako se radovati, kako voljeti.
Zovu ih
Zlatni Ljudi. Svako sretne nekog zlatnog čovjeka, a toga čak
i ne mora
biti svjestan. No, trag toga susreta ostaje. Prepoznaćete ga
u očima
koje sjaje i u osmijehu koji ostaje na licu, u lijepom, smirenom
i
ispunjenom osjećaju sreće u grudima.
Potražite
Zlatne ljude… tu su… oko nas…
Нема коментара:
Постави коментар